Selo Žarožje -
mesto gde prema legendi obitava prvi srpski vampir Sava Savanović
Visi paučina sa rogova i zidova, jedna do pola otkinuta takta poče
da se leluja, škripnuše vrata... Pravo od vrata zemljani pod, levo,
stoje uza zid prislonjena tri kamena, dva donja i jedan gornji,
pravo prozorčić: „Veruj ti da i dan danas ima ljudi koji noću, šta
noću, u prvi sumrak, ne smeju da prođu putem iznad vodenice... Naiđu
ovuda pa viču iz sveg glasa da rasteraju strah...“
Selo Zarožje
Zarožje je u vreme Save Savanovića bilo
neveliko selo, a danas je to malo naselje kraj puta od Bajine Bašte
ka Valjevu preko Debelog brda, kad se kod Gnjile Priseke pođe
makadamskim putem ka Vardi i Kosjeriću. Meštani gaje maline, seku
šumu, obrađuju drvo...
Zarožje ima blizu 1.000 stanovnika.
Dobilo je ime (a i reka Rogačica takođe) po stenama na obližnjem
uzvišenju zvanom Sokolina, po četiri kamena roga koja se vide i sa
Kadinjače. Pripada bajinobaštanskoj opštini, a na granici je sa
opštinama Kosjerić, Valjevo i Ljubovija.
Seoska škola ima svega nekoliko
đaka. Ipak, mit o vampiru Savi Savanoviću i dalje opstaje, baš kao i
oronula vodenice u dubodolini oko izvorišta Rogačice...
Mesto gde se nalazi čuvena vodenica
Tesna i mračna gudura pod izvorom
rečice Rogačice, obrasla visokim bukvama, sva je neobična i
tajanstvena. Uska staza do nje spušta se iz Zarožja, pravo sa
seoskog puta. Tu rečna voda šumi kamenje preskačući, ali nekakav
čudan mir vlada u ovoj dubodolini. Sovin huk, srećom, ne se čuje, pa
barem jeza namernika ne podilazi. Ipak, činjenica da je baš tu, u
prastaroj drvenoj vodenici na Rogačici, prema predanju, nekad
boravio najpoznatiji srpski vampir Sava Savanović, malo koga
ostavlja ravnodušnim.
Svojevremeno je pripovedač Milovan Glišić
(1847–1908) u priči „Posle devedeset godina” opisao Zarožje i
dogodovštine tamošnjeg vampira Save Savanovića. Po motivima
pripovetke nastao je i prvi srpski horor film „Leptirica”. Selo se
po tom neobičnom junaku iz narodnih verovanja pročulo, pa gudura u
kojoj je vodenica i sada mami posetioce.
Sava Savanovic je bio trgovac stokom iz
Zapadne Srbije, dole ka Drini. Bio je jako imucan i postovan. Vrlo
naocit momak, jak i hrabar. Govorkalo se po selu da je neko vreme
hajdukovao po Srbiji i Bosni.
Dugo se nije zenio, pa se tek u
poznijim godinama zagledao u kcerku nekog trgovca iz okoline
Valjeva. Ali kako je Sava bio stariji od nje ovaj nije hteo da cuje
za prosnju. Dugo je Sava obigravao oko devojke ali otac je ne da po
cenu da krv padne. Od tada se on promenio. Postao je drugi covek,
krut i lak na teskim recima. Znao se sa drugim posvadjati lakse no
mnogi. Ma samo ga pogledaj slucjano ispod oka, ili se nasmesi ako se
i on ne smeje i gotova svadja za tren. Zbog toga ga ljudi pocese
izbegavati.
Na kraju se i nije uspeo ozeniti onom
devojkom, cije ime nije ostalo upamceno. Bio je vrlo grub prema
posluzi u kuci i prema mladjem bratu Stanku i njegovoj zeni i deci.
Stalno mu je nesto smetalo – to ovo nije dobro uradjeno, te moze
bolje, moze brze…
Naposletku, odluci ko zna zasto da
ubije onu devojku, kada potera ovce na ispasu. Bila je kci trgovca,
ne tako bogatog kao Sava, ali je ipak volela da cuva ovce u polju.
Sava je vece u oci zlocina spremio pistolj i presedeo je celu noc u
vajatu cekajuci da osvane zora i cobani krenu stada na ispasu.
Medjutim, njegov brat Stanko je nesto predosecao. Sumnjao je sto je
ovaj celo vece bio u vajatu a kad ga je zorom video da krece ka sumi
i da gura pistolj (kuburu) sa pojas ziv je premro. Krenuo je za
njim, krisom. Pazio je da ga ne opazi, jer kakav je postao lud moze
njega ubiti. ipak je hteo da bude tu, ako Sava pokusa da pocini
kakvo zlo da ga spreci.
Sava posle dobrih pola sata hoda
pronadje mladu pastiricu i upita je – hoce li da pobegne sada
njegovoj kuci pa da zive s’ mirom u ljubavi. Kada mu ona rece da ne
moze od oca i da je se prodje jednom ovaj samo izvuce kuburu iz pasa
pa kada se devojka okrete ka ovcama, ne sluteci nista, okide…
Razidje se dim a na poljani je lezala mrtva pastirica. Niz ledja joj
se slivala krv. Cela kosaulja je bila natopljena.
Kada Stanko to vide izlete iz grmlja pa
se baci na Savu i poce ga udarati od muke i besa. To cuse neki
cobani u blizini, koje je vec privukao pucanj, pa kad’ videse da se
ovi rvu pomislise da je kakav razbojnik napao nekog putnika.
Potrcase ka njima. Kada ih Stanko vide uplasi se, jer mu bese jasno
da ce biti belaja. Otrgnu se od brata pa stade bezati ka sumi. Ali,
cobani pomislise da je on razbojnik pa jedan od njih uze svoju pusku
i zapuca na nesretnog coveka. Pogodi ga pravo u ledja i ubi na
mestu. Jos crven u licu, preplasen i znojav Sava nekako ustade pa se
lati svog noza za pojasom da ubije cobana koji mu je gadjao brata. U
tom opaze ovi i telo mrtve devojke pa potom u ruci mu kuburu i
shvatise da je on pucao, a ne onaj nesrecnik. Opkolise nesrecnog
Savu i umlatise kao zver, motkama i kundakom.
Do vece oba sela su znala za tragediju.
Savina kuca se zametnu, mrtav on – mrtav brat, i sve ostade na
nesrecnoj zeni Stankovoj i njeno troje dece. Kako je bio zlocinac
ljudi u selu rese da ga pokopaju u jaruzi, nedaleko od mesta gde je
i poginuo, jer na groblje kao ubica nije mogao. Od dana sahrane ne
prodje mnogo a puce glas po selu da se Sava povampirio. Da ga nocu
vidjaju kako luta po selu, po jaruzi i kako vreba nesto! Uvuce se
strah u ljude, pa resise da ga otkopaju i izbodu kocevima. Medjutim,
zena Stankova nije dala. Molila je ljude da joj ne skrnave grob
devera, zbog babskih prica. Nekim cudom, sto tada nije bio adet,
seljani poslusaju nesrecnicu. Ali on im nije verovala pa je jednom
krisom pozvala svoja dva brata da joj pomognu i preneseu telo negde
daleko i duboko u sumu. Veruje se da je onda Savino telo odneto u tu
mracnu jarugu, daleko od sela, pa se on okomio na druge… vrebao
mestane u staroj vodenici i pio im krv.
CRKVA
SVETE TROJICE u zaseoku Jagodići- u blizini vodenice
Crkva je napravljena na mestu zvanom
Misiste gde se nekada nalazio manastir Misa, koga su Turci spalili i
porusili.
Radovi su poceli 29. Maja 1990 god.
Kamen Temeljac uzet je od stare kapele u Zarozju. Crkva je zavrsena
25. Maja 1991 god. a posvecena je Svetoj Trojici. Osvestavanje
zavrsene crkve obavljeno je 26. Maja 1991 god. Crkvu je osvestao
Vladika Zicki Stefan.